Znate li koliko je horor filmova u povijesti, dakle u 95 godina, bilo nominirano za Oscara? Svega šest, i to redom – “Egzorcist”, “Ralje”, “Kad jaganjci utihnu”, “Šesto čulo”, “Crni labud” i “Bježi”. Od svih ovih „mnogobrojnih“ naslova čak je jedan, vjerovali ili ne, i osvojio nagradu u kategoriji za najbolji film. Bio je to kultni klasik Jonathana Demmea – „Kad jaganjci utihnu“. Ignoriranje žanrovskog filma, posebice kada je u pitanju horor, nije ništa novo. Pa ipak, tišina “jaganjaca” iz Akademije traje predugo, a ove godine je uistinu prevršila nivo dobrog ukusa. Naime, prethodna godina za horor žanr bila je jedna od ponajboljih, tako da je uistinu nevjerojatno da baš ni jedan od tih filmova nije dobio priznanje kakvo zaslužuje, barem kada su u pitanju takozvane „mainstream“ nagrade. Da, reći će netko kako nagrade nisu mjerilo kvalitete. Dakako, ovo je zapravo i najbolji primjer toj tvrdnji, ali, kvragu, neke granice ipak trebaju postojati. I da se razumijemo, nisu tu horori iznimka. Sličan tretman ima i akcijski žanr, što je poprilično smiješno s obzirom da svako snimanje filma uključuje riječ „action“.
No, zadržimo se mi na hororima. Iskreno govoreći, ignoriranje nekih glavnih nagrada još je najmanji problem u cijeloj priči. Ono što mene žalosti kao ljubitelja žanra svakako je odnos koji većina ljudi ima prema horor fanovima. Nije se jednom dogodilo da se horor filmovi nazivaju zabavom za luđake. Jer, dok njima „normalnima“ takav sadržaj izaziva povraćanje, nama je „bolesnicima“, sram nas bilo, to umjetnost. Nažalost, ovakav stav imaju i neki filmski kritičari, što je posebno zabrinjavajuće. Poštujem da svatko kritizira bilo koji horor film, ali nikako ne poštujem generaliziranje. To smatram prije svega opasnim. Jer, u današnjoj kulturi otkazivanja malo je potrebno da se horori proglase štetnim za društvo, odnosno krivcima za neka (ne)djela. “Gledali ste previše filmova, bolesnici” – kao da čujem presudu. U nekim drugim okolnostima bih ovo zanemario. “Ma to je njihov problem, što me briga za nečije mišljenje.” Možda bi tako i bilo najbolje, ali, oprostit ćete mi, vrijeđanje ljudi na temelju simpatiziranja nekog filmskog žanra svakako nije nešto što treba ignorirati.
Prije par dana sam pročitao status jedne majke u kojem se emotivno oprostila od svog 15-godišnjeg sina. Dečko je bio veliki ljubitelj filma „Vrisak“, pa je majka tako podijelila i fotografije s njegovog posljednjeg rođendana za koji je dobio tortu na svog omiljenog slasher negativca. Posebnu zahvalu dobio je i Roger Jacskon, glumac koji je posudio glas Ghostafceu. Naime, Roger je u najtežim trenucima razveselio mališana, i to tako da je razgovarao s njim preko telefona o omiljenim hororima. Ovo je samo još jedan dokaz zašto je film toliko moćan kao umjetnost, a pod tu umjetnost spadaju i horori. Sviđalo se to nekome ili ne. Zapravo, svako značenje o hororima i ljubiteljima žanra, najbolje i oslikava upravo ova tužna, ali itekako snažno emotivna priča.
Dragi ljubitelji horora, vjerujem kako će najbolji način za proslavu vašeg omiljenog žanra biti upravo ovaj mali podsjetnik na sve filmove iz protekle godine koji nisu, niti mogu biti zaboravljeni. Riječ je o naslovima koji su dobili nagradu prigodnog naziva „Dead Meat“, a koja se dodjeljuje drugu godinu zaredom za najbolje horor filmove, i to u nekoliko kategorija.
Popis svih dobitnika pronađite u nastavku….
NAJBOLJI KASKADERI
Prey
NAJBOLJI DIGITALNI EFEKTI
Nope
NAJBOLJI PRAKTIČNI EFEKTI
Mad God
NAJBOLJE UBOJSTVO
Allie – Terrifier 2
NAJBOLJA SPOREDNA ULOGA
Rory Kinnear – Men
NAJBOLJA GLAVNA ULOGA
Mia Goth – Pearl
NAJBOLJI REMAKE ILI SEQUEL
Pearl
NAJBOLJI ORIGINALNI FILM
Nope
NAJBOLJI NEGATIVAC
Art the Clown – Terrifier 2
NAJBOLJI REDATELJ
Jordan Peele – Nope
