PIŠE: ANĐELA BULIĆ
Disney slavi sto godina. U čast ovom velikom jubileju, odlučili smo vam približiti bogatu povijest Disneya, i to u nekoliko nastavaka. U prvom vas upoznajemo s životom Walta Disneya, osnivača Disneya, načina na koji je ostvario svoj životni san, te tako uljepšao djetinjstva generacijama. Kroz ovaj tekst obradili smo period od osnutka same kompanije, pa sve do smrti legendarnog Walta. Nadamo se da ćete uživati.
Disney. Već 100 godina Disney je sinonim za mjesto odakle dolazi magija i gdje se snovi ostvaruju. Mickey, Minnie, Šiljo i Donald Duck samo su neki od likova koji su izašli iz genijalnog uma Walta Disneya. Upravo je to čovjek koji je uveselio brojne generacije djece i inspirirao mnoge naraštaje. Danas je Disney vodeća kompanija u svijetu filma i televizije, ali naravno to nije oduvijek bilo tako. Povodnom rođendana Disney kompanije koji se obilježava kroz cijelu 2023. godinu, s vrhuncem slavlja 16. listopada, donosimo iscrpnu kronologiju rađanja i razvijanja jedne od najvećih i najmagičnijih kompanija na svijetu.
Walt Disney rodio se 5. prosinca 1901. godine u Chicagu. Imao je tri brata i jednu sestru, a oduvijek je bio blizak sa starijim bratom Royem s kojim je kasnije i osnovao kompaniju. Kada je Walt imao 4 godine, obitelj se seli na farmu u Marcelineu (država Missouri), jer mu je stric Robert tamo kupio zemljište. Ubrzo nakon preseljenja Walt otkriva svoj talent za crtanje. Prvi crtež za koji je bio plaćen onaj je konja umirovljenog doktora iz susjedstva. Otac mu je bio pretplatnik na novine Appeal to Reason, a upravo je Walt koristio naslovne stripove iz novina kopirajući rad Ryana Walkera. Usavršavajući vještine crtanja započinje s tehnikama crtanja vodenim bojama i bojicama. Uz crtanje, Waltova velika ljubav bili su vlakovi. Upravo se i ta ljubav rodila u Marcelineu jer su živjeli u blizini željezničke linije Atchison. Obitelj se ponovno seli 1911. godine i to u Kansas City. Ondje Disney pohađa gimnaziju Benton te upoznaje Waltera Pfeiffera. Walter je odigrao ključnu ulogu u Waltovom životu, jer je upravo preko njega Walt ušao u svijet kazališta i filma. Obitelj Waltera Pfeiffera postala mu je doslovno drugi dom u kojem je provodio mnogo vremena. Da su braća Disney odmalena bili veliki radoholičari svjedoče i ovi podatci. Naime njihov otac Elias kupio je rutu za dostavu novina (tada je to bila uobičajena poslovna praksa). Roy i Walt budili su se svakoga jutra u 4:30 kako bi dostavili The Kansas City Star i Kansas City Times novine na zadanoj ruti. Poslije škole morali su ponavljati rutu za dostavu večernjeg izdanja novina The Kansas City Star. Koliko je bilo teško uskladiti školu i dostavu novina, svjedoče i Waltove loše ocjene koje bi dobivao jer mu se znalo dogoditi da jednostavno zaspe tijekom nastave, no braća nisu odustala. Dostavljali su novine više od šest godina. Uz redovitu nastavu i posao dostave novina Walt ipak nije zapustio svoju veliku ljubav- crtanje. Pa je tako pohađao satove crtanja na Institutu za umjetnost Kansas Citya i dopisni tečaj karikature. Dopisni tečaj karikature tada se uglavnom odvijao putem pošte, a današnja inačica takvih tečajeva odvija se online.
Uobičajenu rutinu prekida ponovno preseljenje obitelji. 1917. godine vraćaju se u Chicago, jer mu je otac kupio dionice u tvornici proizvođača želea O-Zell Company. Walt se upisuje u srednju školu McKinely. U srednjoj školi talent za crtanje ubrzo predočuje na radu za školske novine gdje je radio kao karikaturist. Najčešći crteži u to vrijeme bile su patriotske karikature o Prvom svjetskom ratu, a razvijanje crtanja nastavlja na Akademiji likovnih umjetnosti u Chicagu. Waltu je crtanje karikatura o Prvom svjetskom ratu bilo očito premal doprinos, pa se tako 1918. godine pokušao pridružiti aktivno borbi. Krivotvorio je datum rođenja na rodnom listu, te se učlanio u Crveni križ kao vozač sanitetskog vozila. Poslat je na bojište u Francusku, ali je izbjegao bojišnicu jer je stigao u studenom nakon primirja. Za vrijeme boravka u Francuskoj nije zanemario crtanje, pa je tako crtao karikature na boku svog ambulantnog vozila te je dao objaviti neke svoje radove u vojnim novinama Stars and Stripes. Nakon završetka rata i vojne službe vraća se u Kansas City u listopadu 1919. godine. Zapošljava se kao umjetnički pripravnik u Pesmen-Rubin Commercial Art Studio, gdje je crtao komercijalne ilustracije za reklame, kazališne programe i kataloge, te se sprijateljio s kolegom umjetnikom Ubom Iwerksom.
No, idila nije potrajala. Već u siječnju 1920. godine prihodi kompanije naglo padaju, te Walt i Iwerks dobivaju otkaz. Nastoje pokrenuti vlastiti posao i u dobi od 18 godina Walt osniva sa Iwerksom kompaniju Iwerks-Disney Commercial Artists. Ali naravno kao nova neiskusna firma ne uspijevaju privući dovoljan kupaca, te se dogovaraju da Walt treba privremeno otići u Kansas City Film Ad Company, koju vodi A. V. Cauger kako bi zaradio novac. Već sljedećeg mjeseca pridružuje mu se i sam Iweks, jer nije sam mogao voditi posao u njihovoj firmi. Na novom radnom mjestu upoznali su se prvi puta sa animacijom. Film Ad Company bavila se proizvodnjom reklama i to koristeći tehniku „izrezane animacije“. Walt pokazuje veliko zanimanje za animaciju, no ne za izradu reklama nego crtića. Omiljeni crtići su mu bili Mutt i Jeff i Out of the Inkwell, Maxa Fleischera. Počinje samostalno eksperimentirati kod kuće, a kao vodič koristi posuđenu knjigu o animaciji i kameri. Nakon eksperimentiranja Walt je došao do zaključka da postoji bolja i uspješnija metoda animacije od „metode izrezivanja“. Po Waltu bolja metoda animacije bila je cel animacija. To je vrsta animacije koja je dobila ime po celu – skraćenom nazivu celuloida. Celuloid je prozirni list na kojem se crtaju ili oslikavaju predmeti za ručnu animaciju. No, Walt nije uspio uvjeriti Caugera da se tvrtka okuša i isproba tu vrstu animacije. Walt se tako ponovno odlučuje za odlazak u poduzetničke vode, pa sa suradnikom iz Film Ad Coa Fredom Harmanom pokreće posao. Glavni klijent bio im je lokalni Newman Theatre, a kratki crtani filmovi koje su producirali prodavali su se kao Newman’s Laugh-O-Grams. Kao inspiraciju za prvih šest „Laugh-O-Grams“ crtića prikazane kao modernizirane bajke, Walt je proučavao Ezopove bajke autora Paula Terryja. Ponukani tim poslovnim uspjehom u svibnju 1921. osnivaju Laugh-O-Gram Studio koji angažira više animatora. Iako popularni, crtići nisu donosili dovoljno prihoda za dugoročno poslovanje, pa se Walt odlučuje na snimanje “Alise u zemlji čudesa” temeljene na poznatoj knjizi.
Kombinirali su glumu uživo s animacijom, a glavnu ulogu dobila je Virginija Davis. Rezultat svega bio je kratki nijemi film od 12 i pol minuta, završen 1923. godine, ali koji je ipak dovršen prekasno da bi financijski spasio firmu koja potom odlazi u stečaj. No, nije sve bilo crno. Walt se na ljeto 1923. godine seli u Kaliforniju gdje mu se nalazi brat Roy koji se nakon aktivne službe tijekom Prvog svjetskog rata zarazio tuberkulozom. U Kaliforniji se zbog ugodne klime liječio od iste i nadao se da će postati redatelj filmova. U Kaliforniji Walt odlučuje iskoristiti crtani film koji je snimio u Kansas Cityju kao predložak za crtanu seriju o djevojčici u svijetu crtanih filmova pod nazivom „Alice Comedies“. Nadao se da će prodati predložak distributeru, no uzalud. Tek nakon što se javio njujorškoj filmskoj distributerici Marget J. Winkler imao je kupca i distributera za svoju Alice. 16. listopada 1923. godine sklapanjem ugovora za distribuciju Alice Comedies tvrtka Disney dolazi na tržište. Izvorno poznata kao Disney Brothers Cartoon Studio, s Waltom Disneyem i njegovim bratom Royem kao ravnopravnim partnerima, tvrtka je ubrzo promijenila ime, na Royev prijedlog, u Walt Disney Studio.
Prvi službeni Walt Disney Studio osnovan je 1926. godine na adresi 2725 Hyperion Avenue, no on je srušen 1940. godine. Izvorni Disney Studio bio je u stražnjem dijelu ureda za nekretnine na Kingswell Avenue u Hollywoodu, ali rastom obujma posla studio se seli u susjednu kuću gdje je Walt unajmio cijeli prostor za svoj studio. Taj prostor su koristili nekoliko godina, no zbog ponovnog povećanja posla opet traže novo mjesto za studio. Walt je pronašao idealno mjesto na imanju na aveniji Hyperion u Hollywoodu. Upravo je na tom mjestu Walt sagradio studio i preselio svo poslovanje onamo. Iduće godine nagovara Iwerksa na preseljenje iz Kansas Citya u Hollywood te se zajedno upuštaju u posao animacije „Alice Comedies“ koji su snimali 4 godine. 1926. Marget J. Winkler posao distribucije serije Alice predaje svom suprugu, filmskom producentu Charlesu Mintzu. Odnos Mintza i Walta Disneya nije bio baš savršen, što je vjerojatno pridonijelo Waltovoj želji da se makne od proizvodnje serije Alice i usmjeri se na seriju koja se sastoji isključivo od crtanih filmova. Kako je Mintz također u potrazi za novim materijalom za distribuciju preko Universal Pictures studija, Walt u suradnji sa Iwerksom stvara novi lik – Oswalda, sretnog zeca. Disney je Oswalda opisivao kao “vedrog, opreznog, drskog i odvažnog, održavajući ga također urednim i dotjeranim.“ U roku od godine dana Walt stvara 26 novih Oswaldovih crtića, ali kada je pokušao dobiti veći honorar za proizvodnju serije od svog distributera za drugu godinu crtića doživljava veliki šok. Naime, saznao je kako je distributer uvjerio mnoge umjetnike koji su radili na projektu da rade izravno za njih, te mu je Mintz počeo prijetiti da će osnovati vlastiti studio gdje će za manje novca proizvoditi crtić. Naknadnim čitanjem ugovora Walt shvaća da ne posjeduje autorska prava na lik i djelo Oswalda zeca, već da ona pripadaju studiu Universal. Walt odbija manji honorar, te gubi sve radnike osim Iwerksa koji ostaje s njim. Nakon bolnih saznanja Walt doživljava veliko razočarenje. No, ubrzo se vraća na velika vrata i ispisuje povijest.
Kako bi zamijenili izgubljenog lika zeca Oswalda Walt i Iwerks stvaraju Mickeya Mousea. Iako je točno podrijetlo lika nejasno, smatra se da je Mickey inspiriran kućnim ljubimcem, mišem Walta o kojem se brinuo dok je radio u svom studiju Laugh-O-Gram. Disneyjev izvorni odabir imena bio je Mortimer Mouse, ali njegova supruga Lillian smatrala ga je previše pompoznim, pa je umjesto njega predložila Mickeyja. Iwerkson je animirao dva crtića o Mickeyu, ali ih Walt nažalost ne uspijeva prodati jer su to bili nijemi filmovi. Prvi put Mickey Mouse se pojavio u svibnju 1928. kao jedna probna projekcija kratkog filma Plane Crazy, te u drugom igranom filmu „The Gallopin“ Gaucho. I tada se dešava revolucija koja je svijet filma okrenula naopačke – zvučni film. Tako su napravili treći crtani film o Mickey Mouseu, ovaj put s potpuno sinkroniziranim zvukom – „Steamboat Willie“. Film se premijerno prikazao u Colony Theatreu u New Yorku 18. studenoga 1928. godine. Zvijezda crtanog filma, Mickey Mouse, odmah postaje popularan te se snima još niz crtanih filmova o njemu, dok distributer crtića postaje Universal Pictures jer im je za potrebe zvuka bio potreban sustav snimanja „Powers Cinephone“. Kako bi poboljšali kvalitetu glazbe u crtićima, Disney je angažirao profesionalnog skladatelja i aranžera glazbe Carla Stallinga. Upravo na Stallingov prijedlog zajednički razvijaju serijal Silly Symphony. Posebnost tog serijala je da priča priče uz glazbu kao osnovni vodič. Iako Walt isprva nije bio oduševljen idejom, činilo mu se da će mu ovaj serijal biti odličan za eksperimentiranje tehnikama animacije i da će napraviti veliki pomak prema ostvarenju sna – snimanju dugometražnih crtića.
Kroz serijal Silly Symphony snimljeno je 75 kratkih glazbenih crtanih filmova koji su komercijalno imali dobar uspjeh. Prvi u nizu bio je Ples kostura (1929.godine). Osim što je bio prvi crtani u seriji posebnost Plesa kostura je da ga je u potpunosti nacrtao i animirao Iwerks, a razlog tomu je što se Disney počeo distancirati od procesa animacije. To se već počelo događati tijekom redizajniranja Waltovih skica Mickeya. Iako je Iwers dizajnirao Mickyev izgled, Walt mu je dao svoju dušu. On mu je davao glas u crtićima sve do 1947.godine. No vratimo se mi serijalu Silly Symphonie. Studio se odlučuje zaposliti nekoliko lokalnih umjetnika od kojih su neki kasnije postali glavni animatori u firmi. Upravo je ta grupa kasnije postala poznata kao Devet staraca. Oni su svojim radom i dizajnima stvorili neke od najpoznatijih likova Disneya poput Snjeguljice i Neme. Iako posluju uspješno, braća Disney smatraju da od Powesa ne dobivaju svoj zasluženi dio dobiti od crtića. 1930. godine pokušavaju smanjiti troškove procesa animacije, pa potiču Iwerksa da napusti dosadašnju tehniku animiranja svake zasebne ćelije u korist učinkovitije tehnike crtanja ključnih poza i dopuštanja pomoćnicima da skiciraju poze „između“. Između je pojam u animaciji koji se koristi za prelaženje iz crteža u crtež kojim se vizualno postiže iluzija kretanja, glatkim prijelazom jednog crteža u drugi. Disney pokušava dobiti veću isplatu za proizvodnju crtića, ali Powers to odbija. Iwerks nakon toga napušta Disney i odlazi raditi izravno za Powersa, a Stalling također daje ostavku najviše jer je mislio da će Disney propasti bez Iwerksa. Walt Disney je u listopadu 1931. doživio živčani slom za koji je okrivio Powersove spletke i vlastitu prezaposlenost, pa Walt sa suprugom odlazi na odmor na Kubu i krstarenje kroz Panamu.
Iako su izgubili distributera, nakon odmora Disney potpisuje novi ugovor i to s Columbiom Pictures. Glavna točka ugovora bila je distribucija crtića Mickeya Mousea koji postaju sve popularniji ne samo u Americi, nego i u Europi. Ubrzo stvaraju i nove likove koji će postati zvijezde crtića. Pluton na tržište dolazi 1930. godine, Goofy (1932.) i Donald Duck (1934.). Disney je također potpisao unosan ugovor sa United Artist Corporation, koji mu je u budućnosti otvorio put prema korištenju novih tehnologija. Godina 1930. bila je velika za miša koji je sve započeo, jer je u njoj objavljena prva knjiga o Mickeyu Mouseu, baš kao i novinski strip. Strip Mickey Mouse izašao je 13.01.1930. godine u New York Daily Mirroru. Do 1931. godine strip je objavljen u 60 novina diljem SAD-a te u 20 drugih zemalja.
Walt je bio vizionar, pa tako kroz prihvaćanje novih tehnologija, ali i ohrabren novim ugovorom koji su sklopili s Undited Artists, Disney snima Flowers and Trees 1932. godine. Film je režirao Burt Gillett, a najveća posebnost filma bila je u tome što je snimljen u koloru s tri trake Technicolora (tehnika kojom se proizvode filmovi u boji). Upravo ovaj kratki crtani film dobiva prestižnu nagradu Oscar 1932. godine u kategoriji „najbolji kratkometražni crtani film“. Inače, upravo je te godine ta kategorija i debitirala na Oscarima. Ostatak tog desetljeća Disneyjev crtić osvajao je „zlatnog ćelavca“ svake godine. Svakako je zanimljivo napomenuti kako je u istoj kategoriji iste godine bio nominiran još jedan Disneyjev crtić „Mickey“s Orphans“ koji je samo dobio počasnu nagradu za kreaciju Mickeyja Mousea. Nakon crtića „Flowers and Trees“ bilo je jasno da su crtići u boji budućnost Disneya. Sklopljen je ugovor za pravo korištenja postupka s tri trake do 1935. godine s tvrtkom Technicolor. Temeljem tog ugovora svi sljedeći crtani filmovi „Silly Symphony“ proizvode se u boji. Uspjeh „Flowers and Trees“ ponavlja i crtani film „Tri praščića“ iz 1933.godine. Film je bio komercijalno uspješan te je nagrađen Oscarom za najbolji crtani film. Za potrebe tog crtanog filma snimljena je pjesma „Who“s Afraid of the Big Bad Wolf?“ koji je skladao Frank Churchill. Ta pjesma je postala iznimno popularna tijekom cijelog desetljeća i postala je jedna od najpoznatijih Disneyjevih pjesama ikada.
Ostali filmovi iz serije „Silly Symphonies“ osvajali su nagradu za najbolji crtani film kontinuirano od 1931.-1939. godine, izuzev 1938. godine kada je nagradu osvojio Disneyjev film „Ferdinand the Bull“. U ovom zlatnom dobu po meni je posebno zanimljiva priča o dugometražnom filmu „Snjeguljica i sedam patuljaka“, jer je to bio prvi dugometražni film Walta Disneya. Godine 1934. Walt je okupio svoje animatore i ispričao im priču o Snjeguljici. Nakon priče im je rekao kako će snimiti o tome dugometražni film. Među animatorima je bilo skeptika, posebno njegov brat Roy koji je smatrao da će taj projekt dovesti studio do bankrota. No, Walt nije odustao. Tri godine stvarao se film, a kroz sam proces stvaranja, a koji je bio impresivan s obzirom na tadašnju tehnologiju, Walt je ostvario svoj san. Dok se snimao film, tvrtka je stvorila novi tip višeslojne kamere, i to na način da su komadići stakla na koje su postavljeni crteži na različitim udaljenostima stvarali iluziju dubine u pozadini. Nakon tri godine rada film je premijeru imao 21.12.1937. godine te je postao mega hit. Kao prvi dugometražni animirani film premašio je izvorni budžet za otprilike deset puta, no sve se isplatilo. Snjeguljica je postala film s najvećom zaradom svim vremena, te je držala taj rekord sve dok je nije nadmašio film „Prohujalo s vihorom“. Od zarade filma „Snjeguljica“, Disney je financirao izgradnju spomenutog novog studija u Burbanku u Kaliforniji kamo se tvrtka u potpunosti preselila 1940. godine. Iako su imali mnogo novca od kratkih crtanih filmova koji su im plaćali račune, te brojne ugovore o distribuciji, Disney je, kao i većina firmi, upala u krizu tijekom Velike depresije. 1940. godine Disney je prvi puta imao inicijalnu javnu ponudu dionica, što Waltu nije nikako bilo drago, no trebali su novac. Sam studio je tada postao velika korporacija, s mnoštvo specijaliziranih ogranaka koja su stalno smišljala nove načine zarade i poboljšanje proizvodnje animiranih crtića.
I prije velike depresije, osim prodajom crtanih filmova, Disney je otkrio pojam merchandise. Walt je tako dobio ponudu iz New Yorka u iznosu od 300 dolara za licencu da se Mickeyja stavi na pisače ploče koje je proizvodio jedan privatni poduzetnik. Kako im je trebao novac Walt je pristao. No, to je bio samo početak, pa se tako, uz lutke Mickey Mouse, u ponudi našlo posuđe, četkice za zube, radio-aparati, figurice – gotovo sve čega ste se mogli sjetiti bilo je Mickeyjevo, a Walt je tako Mickeya učinio prvim licenciranim likom u povijesti. Godine 1933. Walt je zamolio Kay Karmen, vlasnicu reklamne tvrtke u Kansas Cityju, da vodi Disneyjevu trgovinu. Karmen se složila i preobrazila Disneyev merchandise. U roku od godinu dana, Karmen je dobila 40 licenci za Mickeyja Mousea, što je tvrtki donijelo prodaju u vrijednosti od 35 milijuna dolara. Godine 1934. Walt je rekao da je zaradio više novca od prodaje Mickeya Mousea nego od filmova tog lika. Tijekom Velike depresije od strane Waterbury Clock Company napravljen je sat Mickey Mouse koji je postao globalno popularan. Prihod je bio toliki da je sat spasio Disney od propasti, a miš je postao pravi heroj. Kako je Mickey iz nestašnog miša postao heroj Disney je trebao novi lik.
Tada je stvoren lik Donalda Ducka, a sam Walt pozvao je radijskog voditelja Clarenca Nasha u studio da novom liku da glas. Donald Duck se prvi put pojavio 1934. u filmu „The Wise Little Hen“. Iako nije postao popularan tako brzo kao Mickey Mouse, Donald Duck je imao istaknutu ulogu u „Donald i Pluton“ (1936.), a na kraju je dobio vlastitu seriju. Zanimljivo je istaknuti kako je kazališni upravitelj Harry Woodin zatražio dopuštenje za pokretanje Mickey Mouse kluba u svom kazalištu Fox Dome kako bi povećao posjećenost. Iako je Walt pristao, Woodina je preduhitrio David E. Dow koji je pokrenuo službeno prvi takav klub u kazalištu Elsinore. Na otvaranju 21. prosinca sudjelovalo je oko 1200 djece. Nakon uspješno izbjegnute propasti tijekom Velike depresije, Disneyja su dočekali novi problemi. Naime, iako su imali iznimne filmove započeo je Drugi svjetski rat i ponovno je sve pošlo po zlu. Već prije premijere „Snjeguljice“ studio je započeo rad na sljedećim filmovima – Pinocchio (1940.) i Bambi (1942.). Pinocchio je osvojio Oscara za najbolju pjesmu i glazbu, a također treba istaknuti kako je ostvario revolucionarna postignuća u animaciji. No, unatoč svim pohvalama, film je imao relativno malu zaradu, jer je njegova međunarodna distribucija bila spriječena zbog Drugog svjetskog rata. Bambi je nažalost također imao loše rezultate na kino blagajnama.
Godine 1943. nakon putovanja u Južnu Ameriku koje je bilo planski isplanirano kako bi izbjegli izravne pregovore sa štrajkašima, studio je odlučio napraviti „Saludos Amigos“ i „The Three Caballeros“. Ova dva filma su zamišljeni kao filmovi u paketu, koji su napravljeni od nekoliko kratkih crtića grupiranih zajedno u dugometražni film. Oba su imala katastrofalne komercijalne rezultate. Negativni niz se nastavio s filmom „Fantasia“ koji je imao također loše rezultate na kino blagajnama, no tijekom proizvodnje tvrtka je ostvarila napredak u kinematografskoj tehnologiji, izumivši Fantasound, rani sustav surround zvuka za zvučni zapis filma, što ga je učinilo prvim komercijalnim filmom koji se prikazao u stereo tehnici. Kao da rat i loši komercijalni uspjesi nisu bili dovoljni studio je upao u probleme kada je 300 od njegovih 800 animatora stupilo u štrajk koji je trajao pet tjedana, a oni su naravno tražili veće plaće. Walt je mislio da su štrajkaši potajno komunisti i otpustio je mnoge animatore studija, uključujući i neke od najboljih. Roy Disney je pokušao uvjeriti glavne distributere tvrtke da investiraju u studio i da osiguraju više sredstava za proizvodnju za studio koji si više nije mogao priuštiti da nadoknadi troškove proizvodnje otpuštanjem zaposlenika, ali nije uspio. Tijekom premijere filma „The Reluctant Dragon“ (1941.) poznati kolumnist Robert Benchley obišao je studio tvrtke, no tamo su istovremeno stigli prosvjednici i štrajkaši. Sam film je na kraju bio u minusu i nije uspio vratiti niti uloženo. Kao rezultat štrajka, savezni posrednici prisilili su studio da prizna Udrugu filmskih crtača i nekoliko animatora napustilo je tvrtku, ostavljajući je sa 694 zaposlenika. Kako bi se oporavio od svojih financijskih gubitaka, Disney je, žurno i s nižim budžetom, kreirao studijski peti animirani film „Dumbo“ koji je dobro prošao na blagajnama i donio prijeko potrebnu financijsku dobit za tvrtku.
Nakon uključivanja SAD-a u rat, mnogi animatori su unovačeni u vojsku. Osim ljudi vojska SAD-a okupirala je studio na osam mjeseci kako bi zaštitili obližnju tvornicu zrakoplova, a spremišta studijske opreme postala su spremišta streljiva. Studio je sklopio ugovor s američkom vojskom kako bi proizvodili ratne propagandne filmove. Jedan od primjera takvog filma je „Victory Through Air Power“. Studio se počeo okretati proizvodnji jeftinih igranih filmova s mješavinom animacija. Prvi takav film bio je „Pjesma juga“. Upravo je on postao Disneyjev najkontroverzniji film. Novca je Disney studiju kronično nedostajalo, pa su tako došli na ideju vraćanja svojih prijašnjih filmova u kino dvorane. Godine 1948. Disney je započeo dokumentarnu seriju o prirodi „True-Life Adventures“ koja se prikazivala do 1960. godine, a osvojila je 8 Oscara.
Pokušavajući se vratiti proizvodnji dugometražnih filmova koji su nizali uspjeh, Disney producira Pepeljugu (1950.). Sam Walt nije bio toliko uključen u produkciju Pepeljuge, ponajviše jer je u to vrijeme boravio u Velikoj Britaniji gdje je radio na produkciji avanturističkog prvog Disneyevog igranog filma Otok s blagom(1950.). Osim filma i crtića studio je napravio i prvu Disney televizijsku emisiju koja je bila emitirana u božićno vrijeme. Ova tri projekta osigurala su Disney studiju ogromnu zaradu i stabilizaciju poslovanja. Budući da je „Otok s blagom“ bio komercijalno uspješan, studio je pokušao ponoviti uspjeh s drugim filmom „Pričom o Robinu Hoodu“ i njegovim veseljacima. U pedesetim godinama prošlog stoljeća televizijska industrija bilježi sve veći rast, a 25. prosinca NBC je emitirao prvu televizijsku produkciju tvrtke „Jedan sat u zemlji čudesa“, koja je bila promotivni program za Disneyev sljedeći animirani film „Alisa u zemlji čudesa“(1951.), uz Coca Colu kao glavnog sponzora. Nažalost, „Alisa u zemlji čudesa“ nije ostvarila očekivani komercijalni uspjeh, ali je zato televizijska emisija Disneyland ostavila neizbrisiv trag u televizijskim eterima. Nakon dva božićna specijala 1954. godine Disney pokreće seriju Disneyland. Serija se prikazivala 29 godina, što je čini najdugovječnijom televizijskom serijom u udarnom terminu ikada. Klub Mickeya Mousea, jedna od najpopularnijih televizijskih serija za djecu, debitirala je 1955. godine i učinila zvijezdama skupinu talentiranih Mouseketeera.
Prosječna osoba bi pomislila kako je Walt bio zadovoljan svojim uspjehom: imao je najuspješniju tvrtku koja se bavi proizvodnjom animiranih filmova koje je obožavao, te veliko bogatstvo i slavu. No, Walt nije bio zadovoljan onim što je do tada postigao, te je na dotadašnji uspjeh gledao samo na odskočnu dasku u ostvarenju svojih vizija i snova. Osim animacije Walt je još iz djetinjstva imao ljubav prema vlakovima, a stvorio je i fascinaciju prema zabavnim parkovima. U to vrijeme imao je dvije kćeri koje je često vodio u zoološke vrtove, karnevale i druge zabavne aktivnosti. Walta je mučilo što ne može biti izravno uključen u sve te aktivnosti, jer bi on sjedio na klupi dok su se njegove djevojčice vozile na ringišpilu i zabavljale. Smatrao je da bi trebao postojati zabavni park u kojem bi roditelji i djeca zajednički mogli prolaziti kroz razne rignišpile i avanture, pritom se sjajno zabavljajući. Upravo mu je to postala misao vodilja u ostvarenju njegova cilja – izgradnja Disneylanda. Dok je Walt imao cijelu viziju o izgradnji i funkcioniranju Disneylanda, njegov brat Roy je ponovno sumnjao u bratove vizije. Nakon nekoliko godina izgradnje, Waltova vizija bila je ostvarena. 17. srpnja 1955. godine otvoren je prvi Disneyland koji je bio potpuno nova vrsta zabavnog parka. Tada je nemoguće bilo Disneyland nazvati i tematskim parkom jer je već tada imao neopisivo veliku ponudu sadržaja. Kasnije je Disneyland korišten je kao uzorak za svaki izgrađeni zabavni park od njegova otvaranja, postao je međunarodno poznat i privukao stotine milijuna posjetitelja. Walt je rekao da Disneyland nikada neće biti dovršen sve dok u svijetu postoji mašta, a ta izjava vrijedi i danas. Redovito se dodaju nove atrakcije, a Disneyland je sada još popularniji nego što je bio 1955. godine.
Iako ovo gore napisano zvuči idilično pa biste lako mogli pomisliti kako je izgradnja Disneylanda išla glatko, u stvarnosti je bilo sve suprotno od toga. Kako smo već naveli, Waltov brat Roy se ponovno nije slagao sa njegovim vizijama te je smatrao Disneyland uludo utrošenom investicijom. Također, Walt nije imao dovoljno financijskih kapaciteta za izgradnju tako velikog projekta, pa je tako od početka 1950-ih počeo posvećivati manje pažnje odjelu animacije, povjeravajući većinu njegovih operacija svojim ključnim animatorima „Devet staraca. Umjesto toga, sve je veći fokus stavljao na televiziju, Disneyland i druge poslovne poslove. Kako bi financirao izgradnju Disneylanda, Walt je prodao svoj dom na Smoke Tree Ranchu. No ni to nije bilo dovoljno. Zato je Walt osnovao još jednu tvrtku Disneyland, inc za financiranje tematskog parka zajedno s Walt Disney Productions i Western Publishing koji je bio izdavač Disneyevih knjiga više od 20 godina i ABC-em – firmom s kojom je 1954. godine Disney sklopio ugovor za tjednu seriju naziva Disneyland. Bila je to antologijska serija koja se sastojala od animiranih crtića, igranih filmova i ostala građa iz knjižnice studija te je prikazivala četiri segmenta četiriju područja zabavnog parka. Serija je bila uspješna te je prikupila više od 50% gledatelja u svom terminu, uz povećanje publike i pohvale kritičara. Nakon uspjeha Disneylanda ABC je dopustio proizvodnju The Mickey Mouse Cluba, emisije za djecu koja je uključivala dnevni Disneyev crtić, dječje filmske žurnale i talent show. Nakon prve sezone, gledanost je bila i više nego dobra, točnije oko deset milijuna djece i pet milijuna odraslih, te je prodano dva milijuna ušiju Mickeyja Mousea koje je nosila glumačka postava nosila. 15. prosinca 1954. godine Disneyland je emitirao epizodu petodijelne miniserije Davy Crockett, u kojoj se Fess Parker nalazi kao naslovni lik. Serija je preko noći postalo nacionalna senzacija, a najbolji dokaz bila je prodaja čak 10 milijuna Crockettovih kapa od kounske kože, dok je pjesma „The Ballad of Davy Crockett“ postala dio američke pop kulture, prodavši 10 milijuna ploča. LA Times nazvao ga je najvećom merchandising modom koju je svijet ikada vidio.
Nakon svih ovih poduhvata park je napokon otvoren. Ulaznica je koštala 1 dolar, a gosti su morali platiti svaku vožnju pojedinačno. Uprava parka bila je spremna na 11 000 gostiju, no u park je stiglo 28 000 ljudi jer su brojne ulaznice bile krivotvorene. Otvaranje je prenosio ABC s Artom Linkletterom, Bobom Cummingsom i Ronaldom Reganom. Emisiju je gledalo preko 90 milijuna gledatelja postavši tako najgledaniji prijenos uživo do tog datuma. Zbog prevelikog broja ljudi otvaranje je bilo sve samo ne glamurozno. Restoranima je ponestalo hrane, riječni brod Mark Twaina počeo je tonuti, nekoliko konstrukcija za vožnje se pokvarilo, a ponestalo je i pića, dok su taj dan temperature dosezale i do 38 celzijusa. U prvom tjednu otkako je otvoren, Disneyland je imao 161.657 posjetitelja, a do prvog mjeseca park je imao više od 20.000 posjetitelja svaki dan. Nakon prve godine park je posjetilo 3,6 milijuna ljudi, a nakon druge godine četiri milijuna gostiju više, što ga je učinilo popularnijim od Grand Canyona i NP Yellowstone. Te je godine tvrtka zaradila ukupno 24,5 milijuna dolara u usporedbi s 11 milijuna dolara prethodne godine. Ovim poduhvatom Walt je pokazao da vizija i mašta nemaju granica, te je još jednom potvrdio svoju genijalnost.
Naravno, usporedno sa Disneyland pričom nastavlja se i ona o proizvodnji animiranih filmova. U veljači 1953. godine studio je distribuirao animirani film „Petar Pan“ koji je bio uspješan, ali Walt je želio poboljšati standard animacije bez povećanja troškova. Kada je Disney želio stvoriti dugometražni film „The Living Desert“ s dva kratka filma za dokumentarac „True-Life“, odvjetnik producentske kuće RKO vjerovao je da bi time Disney prekršio antimonopolsku presudu Vrhovnog suda iz 1948. godine ako bi se film prodavao u paketu s ostala dva. Roy tada donosi odluku da se maknu od RKO-a te da osnuju vlastitu tvrtku za distribuciju, a što su na kraju i učinili. Osnovali su Buena Vista Distribution, nazvanu po ulici u kojoj se studio nalazio. Iduće godine Disney je snimio „20 000 milja pod morem“, a to je bio jedan od prvih filmova koji je koristio tehnologiju CinemaScope. U lipnju 1955. godine Disney „pogađa u sridu“ i objavljuje svoj 15. animirani film „Dama i skitnica“ koji ruši sve rekorde i postaje njihov najprofitabilniji film. Tvrtka je proizvodila prosječno pet filmova godišnje tijekom 50-ih i 60-ih. Dugometražni filmovi uključivali su Trnoružicu (1959.) koja se pokazala kao promašaj, 101 Dalmatinac (1961.) za čijeg se pravljenja uvela tehnika animacije koristeći proces kserografije za elektromagnetski prijenos crtež animacijske ćelije, te Mač u kamenu (1963.). Godine 1956. braća Sherman, Robert i Richard zamoljena su da produciraju tematsku pjesmu za televizijsku seriju „Zorro“. Tvrtka ih je kasnije angažirala kao ekskluzivne tekstopisce, a dogovor je trajao 10 godina. Napisali su mnoge pjesme za Disneyeve filmove i tematske parkove, a neke od njih bile su komercijalni hitovi. U kasnim 1950-ima, Disney se upustio u komediju s igranim filmovima. „The Shaggy Dog“ (1959.), postao je film s najvećom zaradom u SAD-u i Kanadi za Disney s više od 9 milijuna dolara. Također valja spomenuti i „The Absent Minded Porofessor“ (1961). U oba navedena filma glumio je Fred Murray. Svakako valja istaknuti i film o luckastoj dadilji „Mary Poppins“ koja je bila Disneyjev hit i koja je s vremenom postao pravi filmski klasik.
Krajem 1959. godine Walt je imao želju izgraditi još jedan Disneyland, ovog puta na Floridi u Palm Beachu. Ubrzo su našli odgovarajuće zemljište jugozapadno od Orlanda te su tako i izgradili novi Disneyland. Ovo izdanje uključivalo je Magic Kingdom – veću verziju Disneylanda i City of Tomorrov koji je zamišljen da bude u središtu parka. Kroz godine tvrtka je nekoliko puta proširivala Disneyland, a kroz 1966. i 1967. godinu najviše je investirano novca na proširenje asortimana vožnji kroz park. Dana 20. studenog 1964. godine Walt je odlučio prodati većinu dionica tvrtke WED Enterprisea Walt Disney Productions na nagovor svog brata Roya, koji je mislio da bi Waltovo vlasništvo vlastite tvrtke izazvalo pravne probleme. Walt je nakon prodaje osnovao novu tvrtku pod nazivom Retlaw kojoj je svrha bila bavljenje poslova vezanih za osoblje Disneylanda Railroada i Disneylanda Monorail. Nakon idile tijekom 60-ih godina dolazi do velikih promjena. Nažalost Walt je tada počeo imati zdravstvene probleme.
Nakon posjete bolnici i testiranja liječnici su otkrili mrlju veličin eoraha na njegovom lijevom plućnom krilu, a nekoliko dana kasnije ustanovili su da mu je plućno krilo kancerogeno i uklonili su ga. Walt je pušten iz bolnice nakon dva tjedna. Posljedica je to višegodišnjeg pušenja cigareta, jer je Walt bio teški pušač još od Prvog svjetskog rata. Veliki vizionar i otac Mickya Mousea umro je 15.12.1966. godina u dobi od 65 godina od posljedica uzorkovanih rakom pluća. Waltova smrt bila je nevjerojatni udar na Disney kompaniju, ali i za samu Disney obitelj. Roy je bio jako pogođen smrću omiljenog mu brata. Nakon odlaska vizionara svijet Disneyja više nikada neće biti isti.
U idućem nastavku iz serijala “100 godina Disneya” donosimo zanimljivosti vezane uz rad Disneya nakon Waltove smrti, odnosno njegovog nezaboravnog naslijeđa koje živi i danas.