Cherbourški kišobrani – suze Catherine Deneuve

Kada bi me netko natjerao da izaberem samo jedan film koji bih morao poslao vanzemaljcima, odnosno s kojim bih im najbolje opisao ‘sedmu umjetnost’ i magiju koju ona ima, onda bi moj izbor bio samo jedan – “Cherbourški kišobrani” francuskog redatelja Jacquesa Demya s prekrasnom Catherine Deneuve u glavnoj ulozi. Ne volim raditi top liste najboljih filmova ikad jer smatram to nemogućom misijom, a i ukusi se mijenjaju sa godinama pa je uvijek moguće da neki film gledamo drugačijim očima negoli smo ga doživjeli na prvo gledanje. Pa ipak, postoje filmovi koji su izuzetak. Jedan od tih izuzetaka su svakako Cherbourški kišobrani, koji će mi uvijek biti jedan od najboljih filmova koji sam ikada gledao, jedan od onih koji će vječno ostati u meni i kojem ću se uvijek rado vraćati.

Zašto baš Cherbourški kišobrani i što je u njima toliko posebno da su me toliko očarali? Postoji jedan savršen citat koji bi najbolje opisao ovaj film, a on glasi: ‘Ne miješaj ‘osobu svog života’ i ‘iluziju svog života’. Jako su slične, samo šta ovoj drugoj ti nisi osoba njenog života. Upravo o tome govori ovaj film. O napetosti koja se rađa između ta dva svijeta. Svijeta fantazije o idealnoj ljubavi i iluzijama koje imamo prema nekoj osobi, te svijeta realnosti, stvarne ljubavi, ljubavi kakva ona zapravo jest. Ta dva svijeta bih nazvao srcem i dušom ovog filma. Svi smo se mi u životu sukobili sa ta dva svijeta i upravo zato smatram da ne postoji osoba koja se ne može prepoznati u ovom filmu.

Ponor između filmova i stvarnosti izaziva veliku tugu jer smo svjesni da razlika postoji. Ali to nije tuga u klasičnom smislu riječi. To je tuga koja je toliko bogata da nam čak nosi neku vrstu emotivnog ispunjenja, poput nekakve bajke, ali s ljudskim dodirom. Ono šta je posebno kod ovog filma je činjenica da usprkos tome šta se radi o mjuziklu film nema nijednu pjesmu ‘samu po sebi’, nego su dijalozi ti koji su otpjevani, razgovori između običnih ljudi u svakodnevnom životu. Dozi čarolije pridonosi i to što su otpjevani na najljepšem svjetskom jeziku – onom francuskom, što je zbilja lijek za svačiju dušu. Ali čak i kad biste ugasili ton, magija i dalje ne bi nestala. Imali biste osjećaj kao da gledate savršeni nijemi film kojem nije potreban zvuk da biste mogli iščitati emocije s njihovih lica i da biste shvatili stanja u kojima se nalaze. To je još jedna ljepota ovog čarobnog filma.

Glavnu ulogu u filmu tumači prekrasna Catherine Deneuve koja je svojom pojavom doslovno ‘ukrala film’, zahvaljujući kojem je do tada nepoznata 20-godišnjakinja postala jedna od najsjajnijih zvijezda na ‘filmskom nebu’. Catherine glumi Genevieve, mladu djevojku koja radi s majkom u prodavaonici kišobrana. Uz to je zaljubljena u lokalnog mladića Guya koji radi kao automehaničar. Unatoč majčinom protivljenju da se viđaju oni se ne obaziru previše na to, te se nastave potajno sastajati i planirati vjenčanje. Planove im nažalost uništi Guyov poziv za vojsku koju mora odslužiti na pune dvije godine. Dvije godine udaljenosti od Genevieve. Hoće li ljubav dvoje mladih izdržati, hoće li pokleknuti pod kušnjama koje udaljenost donosi, hoće li položiti test zvan prava ljubav?

‘But i’ll never be able to live without you. Don’t go i’ll die. My love,i’ll wait for you all my life.’

Sve to govori Genevieve Guyu prije odlaska. Sama scena kad se opraštaju na kolodvoru za mene predstavlja jednu od najemotivnijih prizora ikad viđenih na filmu. Scena je to koja bi natjerala i kamen da zaplače. ‘Ljudi umiru od ljubavi samo na filmu’, govori majka neutješnoj Genevieve nakon Guyevog odlaska. Upravo se u toj rečenici krije onaj sukob između ‘iluzije i stvarnosti’, koju ovaj film savršeno prikazuje. I baš zato što je jednako životan, baš kao što je i filmski čaroban, ovaj film čini posebnim i jedinstvenim.

Fotografija filma se jednostavno ne može opisat riječima. Film se slobodno umjesto “Cherbourški kišobrani” mogao zvati “Cherbourške boje” koje su zbilja hipnotizirajuće. Vizualni aspekt filma je jednostavno užitak za oči, posebice u kombinaciji s očaravajućom glazbom, prekrasnim slikama čarobnog Cherbourga i otpjevanim dijalozima, a koji vas jednostavno pozivaju da ustanete iz fotelje i zapjevate zajedno s Guyom i Genevieve. Sve to čini jednu magiju zvanu “Cherbourški kišobrani”. Upravo su to oni trenuci koji nas iznova podsjete zašto volite i obožavate film kao umjetnost.  Film i glazbu sam uvijek smatra kao dvije duše u jednom tijelu, a da je tome tako upravo dokazuju “Cherbourški kišobrani.”

Balada ‘I will wait for you’ je za mene najljepša balada ikad otpjevana na filmu. To je balada ljubavi, sreće, tuge -svih mogućih emocija.

‘Of our last moments we must keep up a memory more beautiful than anything. A memory will help us to live’ -pjeva Guy Genevieve.

‘Uspomene koje će nam pomoći da živimo’.

Uhhh kako istinito ovo zvuči. Jer, Kada proživljavate teške trenutke u životu, uspomene su zbilja nešto što te jedino može održati iznad površine. Može li se ljubav zaboraviti, događa li se samo na filmovima da se umire od ljubavi – sve će vam to otkriti ovaj film. ‘

‘You don’t know how unhappy i am’ – kaže Genevieve majci.

‘You should forget him’, odgovara majka, na što će Genevieve odlučno – ‘Never!’

No, hoće li ona ‘nikad ne reci nikad’ vrijediti i u njenom slučaju, ipak vam neću otkriti. Prije par godina smo svi mogli uživati u jednom drugom mjuziklu koji je osvojio svijet – La La Land. Film koji je i meni osvojio srce i u kojeg sam se zaljubio na prvi pogled. Jedan od razloga zašto je tome tako je upravo činjenica što Cherbourški kišobrani imaju veliki homage u tom filmu. To naravno ne čudi, ako znamo da je redatelj La La Landa upravo naveo ‘kišobrane’ kao najbolji film svih vremena. Ja ću samo reći – odličan izbor Damien i hvala ti na prekrasnoj posveti koju si napravio za ovaj magičan film u svom magičnom filmu.

Moram priznati da mi je ovaj film promijenio način na koji sam do sada gledao na ljubav. Postoji velika razlika između onoga što je prava ljubav i onoga što mi ponekad vođeni srcem zamišljamo u našim glavama da jest. Mislim da vam je najbolji poziv za ovaj film komentar jednog momka koji je ispričao da mu je otac gledao film kad je došao u kina, pa mu je kazao da nije postojala osoba u publici koja nakon završetka filma nije izašla suznih očiju iz kina. Meni jedino ostaje žal što ga ni ja nisam pogledao na ‘velikom ekranu’ u kinu. Ali tko zna, možda mi se jednoga dana ostvari ta velika želja.

Moja je preporuka da, ako je moguće, gledate ovaj film s nekom posebnom osobom, osobom koju volite. Filmovi nam nekad mogu promijeniti pogled na život, a siguran sam da ćete, ako ste dovoljno sretni da imate osobu koju volite uza sebe, tu istu osobu nakon ovog filma voljeti još više. Što reći za kraj? Ako želite doživjeti ‘Film u pjesmi’, ako se želite iznova podsjetiti zašto volite FILM, ako želite obnoviti zavjete sa sedmom umjetnošću, onda su CHERBOURŠKI KIŠOBRANI ‘filmska lektira’ koju jednostavno ne smijete zaobići. Jer kad ga jednom pogledate, budite sigurni da ga nikada nećete zaboraviti.