Vanquish

Oscari su prošli, pa iako se sada čini gotovo nemogućom misijom imati u glavi uopće ideju koji bi filmovi iduće godine mogli biti proglašeni najboljima, jedna stvar je ipak jasna, onoga u kategoriji najgoreg od najgorih već imamo. Tu laskavu titulu, siguran sam, ponijeti će film Vanquish, redatelja Georgea Galla. Nazvati Vanquish najgorim filmom godine zapravo bi bila nepravda, jer ovaj film zaslužuje puno više. Majke mi, da postoje toliko najgorih filmskih kategorija u kojima ovaj film može dobiti nominaciju, nema sumnje da bi pomeo konkurenciju u svakom od njih. Nema šta, Vanquish je ‘Gospodar prstenova’  loših filmova.

Iskreno, trudio sam se svim silama pronaći nešto dobro u ovom filmu, ali to mi nikako nije pošlo za rukom. Prije bi pronašao kilo janjetine u vegetarijanskom restoranu, nego bilo što hvale vrijedno kod ovog filma. On je toliko loš, da nije čak ni zabavno loš.  Jednostavno, film koji je zalutao među filmove.

Glavnu ulogu u filmu tumači Morgan Freeman, i to je ono što najviše boli. Za mene je bilo toliko bolno gledati tako jednog vrhunskog glumca kako se na smrt dosađuje glumeći u ovom filmu. Da, meni je on upravo tako izgledao – smrtno dosadno. Njegov lik je kao neki umirovljeni inspektor, i koji živi u vili koje se ne bi posramio ni Elon Musk. Jebena je ta policijska penzija, nema šta. Njegova ‘partnerica u zločinu’, Ruby Rose, nije ništa bolja. Ona je, a to saznajemo vrlo brzo, neka bivša kurirka u ruskoj mafiji. I ne samo to, naša junakinja ima i posebne vještine. Koje? Ah, teško je to razumjeti, to jednostavno trebate osjetiti. Mislili ste da su John Wick i Liam Neeson face? Eh, niste vi vidjeli ništa.

Radnja filma? Hmm…zamislite da ste dostavljač brze hrane koji mora raznositi pizze na nekoliko različitih adresa. Jeste? Okej, eto, to vam je film. Ruby Rose doslovno izgleda kao nadrkana dostavljačica fast fooda “XXL”, dok je Morgan Freeman poput kakvog starog šefa koji je tjera da radi prekovremeno vikendom. Ima tako jedna scena u filmu kada ona doslovno poludi, te nekim piskutavim glasom vikne kako ona to više ne može, kako je njoj dosta itd. Kamera se onda okreće prema šefu XXL-a Freemanu koji samo prstima pokaže broj dostava koje još mora ‘potplaćena radnica’ obaviti. Ona nakon toga čak i ne pita adresu, već demonstrativno napušta ‘fast food’, te samostalno kreće u obavljanje posla. I tako nekoliko puta u krug.

Kada je u pitanju sam način snimanja filma, onda je to također posebna priča. Boje filma su tako jezivo čudne, posebice kada su u pitanju eksterijeri. I dok se još kolorit interijera, ma koliko god kičast bio, nekako i mogao podnijeti, ona vanjština je naprosto uznemirujuća. To posebno dolazi do izražaja u trenucima kada primat preuzme dominantno zelena boja, tako da imate osjećaj kao da je Hulk svršio po ekranu.

Scene i kadrovi filma su posvađani sami sa sobom. Imao sam osjećaj kao da gledam istovremeno dokumentarac o ljenivcu i gepardu. Pored toga, kutovi snimanja su bili poprilično čudni, i doslovno na granici amaterizma. Viđao sam neke studentske filmske radove koji su u usporedbi sa ovim na profesionalnom nivou, tako da mi zbilja nije jasno tko je uopće dao novac za financiranje ovako nečega. Ovaj film je estetski, ali i u bilo kojem drugom smislu, jednostavno ružan za gledanje. Totalno je prazan, repetativan, bez bilo kakve povezanosti gledatelja sa likovima, lišen svake napetosti, intrige, te prepun klišeja. Očajan CGI je također posebna priča. On je toliko loš, da doslovno imate osjećaj kao da je cijeli film sniman nekim lošim mobitelom i još lošijom kamerom kupljenom preko Njuškala.

Kad sam već kod mobitela, onda mi nije jasno čemu toliki fetiš redatelja prema ringtonovima? Toliko smo ih puta čuli da bi mu pozavidjeli prodavaonice T- coma i Vipa zajedno. Međutim ako ste mislili da je to jedino što se u filmu ponavlja, onda ste se gadno prevarili. Ne znam, eto, ali dijalozi su poput one klonirane ovce Dolly. Pogledamo jedan dijalog, da bi onda dvije minute nakon, dok se glavna faca vozi motorom, taj isti dijalog opet slušali u njenoj glavi. Ili pak redatelj misli da smo toliko glupi da nismo skužili svu kompleksnost tih riječi, pa nam, eto, milostivo nudi drugu šansu za popravni. Ne znam, nisam pametan. Uhh jebote, evo sad sam priznao, možda je ipak ponavljanje bilo sa razlogom. Postoje neki filmovi koji su toliko loši, ali su barem zabavni za gledanje. Vanquish nije čak ni to. Zapravo, od samog početka je bilo jasno u kojem će to smjeru ići. Uvodna špica je tako duga i naporna, toliko da u usporedbu sa njom Zločin i kazna izgleda kao basna. Nakon toga u svega par scena mi saznajemo apsolutno većinu onoga što trebamo znati o glavnim likovima. Nema tu nikakvog bildanja napetosti jer ona naprosto ne postoji.

Klimaks samog filma je toliko neuvjerljiv, toliko besmislen, da mi je prva misao nakon završetka bila – a mogao si, glupane, gledati Bahru iz Ljubavi na selu. Ali ajde, da ne budem baš toliko negativan, ali virujte mi da sam još i blag prema onome što ovaj film zaista jeste, izdvojiti ću samo jedan pozitivan dio ovog zbilja lošeg filma. Kadrovi Ruby Rose na motoru – čisti sex. Cura je prezgodna, čak i onako obrijane glave diše neki seksipil, tako da mi je to, ajde, uz citat “Pobila si više ljudi nego Tarantino”, jedini ‘palac gore’ trenutak u filmu. Međutim, to je puno premalo i radi toga se zbilja ne isplati gledati ovaj film.

Iskreno, nisam u startu nešto puno očekivao od njega, jer mi već po traileru nije izgledao obećavajuće, ali nisam ni u najgorem scenariju mogao predvidjeti ovakav užas. Uostalom, sam redatelj filma George Gallo mi je dosta drag filmaš, posebice što je upravo on potpisao neke meni dosta drage filmove kao što su Midnight Run i Bad Boys. Također je surađivao na dva filma upravo sa Morganom Freemanom – ne baš tako loš The Poison Rose i The Comeback Trial. Ovaj potonji je najavljen uskoro u kinima, tako da se bojim i pomisliti kako će to tek ispasti. Ovo im je, dakle, bila treća (ne)sreća.

Što se tiče Morgana, a koji je za mene ponajbolji glumac u povijesti, moram reći kako teška srca moram pisati ovako o filmu u kojem on glumi. Iskreno se nadam da neće krenuti putem Bruce Willisa, još jednog meni omiljenog glumca, a koji u zadnje vrime glumi u zaista kriminalno lošim filmovima. Želim vjerovati da je ovo ipak bila neka oklada koju je Morgan izgubio, pa da je samo zato pristao glumiti u ovakvom filmu. I zato, Morgane, molim te, nemoj se više kladiti. Štetno je.