The Nice Guys

Važno je zvati se Shane Black.

Ako postoji lik u Hollywoodu kojeg baš obožavam, onda je to Shane Black. Njegov smisao za humor koji tako fino teče kroz njegove filmove, apsolutno je pravi gušt za svakog filmofila, pa tako i za mene. Namjerno sam napisao “njegovih” jer smatram kako su pisci, odnosno scenaristi filmova, apsolutno zaslužni za njihovo stvaranje, možda čak i više od redatelja.
Jer što bi redatelj i mogao režirati, a da ne postoji netko tko će smisliti i opisati radnju filma. Nažalost, kada pitate većinu filmofila tko je režirao neke kultne filmove, kao iz topa će znati odgovor. Međutim, ako ih upitate za ime scenarista, samo će rijetki znati odgovor.

Shane Black je jedan od onih filmaša bez čijih scenarija ne bi bili snimljeni neki filmovi uz koje sam odrastao kao filmofil. Dovoljno je samo reći – serijal filmova “Smrtonosno oružje”. Mislim da neću pretjerati ako kažem kako sam te filmove pogledao preko stotinu puta, toliko da imam osjećaj kako poznajem scenarij bolje od Shanea osobno. Kiss Kiss Bang Bang je također film iz njegove radionice, za koji nije samo pisao scenarij, već ga je i režirao. Scenarist / redatelj kombinaciju je ponovio u filmovima Iron Man 3, Predatoru, te mom današnjem filmskom izboru – The Nice Guys.

Kada je u pitanju ovaj film, onda sam imao osjećaj da je Shane bio kao pušten sa lanca. A kad se tako nešto dogodi, onda je rezultat odličan film u kojem guštate od početka do kraja. I zaista, The Nice Guys je film koji je zbilja pravo osvježenje u moru identičnih i sličnih filmova, nepotrebnih remakeova, te naslova koji ne preuzimaju baš nikakav rizik. Shane Black je uvijek bio odvažan kroz svoje scenarije, njegov humor ne šljivi nikakvu korektnost, odnosno ne boji se da bi neku mimozu mogao uvrijediti.

Nažalost, danas bi vjerojatno trebao pola rečenica izbaciti iz svojih filmova, ali to je opet neka druga tema za raspravu. Iako dosta laprdam o scenariju filma, i to sasvim opravdano, bilo bi pogrešno misliti kako je to glavni i jedini adut ovog filma, jer to nikako ne bi odgovaralo istini. Režija filma je toliko zabavna, da sam imao osjećaj kao da je iza kamere malo dijete koje uživa u svojoj omiljenoj igrački. I zbilja, Shane Blacka sam sam uvijek doživljavao kao zaigranog filmaša koji se igra filma i to se u ovom filmu posebno osjeti. Ja sam se tako prokleto dobro zabavio gledajući ovaj film, a to je nešto što je, vjerujem, bila njegova svrha.

Koliko god obožavao Shane Blacka kao scenarista, tako još više obožavam Ryan Goslinga kao glumca. Zašto spominjem Ryana? Zato što je u ovom filmu toliko dobar, toliko zabavan, da jednostavno morate uživati u svakoj sceni u kojoj se pojavljuje. Gosling glumi lika koji je toliko cool, da ga poželite imati za prijatelja. Koji bi to bolesni izlasci vanka sa njim u neki klub bili, pa to je čudo jedno. Goslingov partner u zločinu, poznati “gladijator” Russell Crowe, također se savršeno uklopio u radnju samog filma čija se radnja događa u 70tim godinama prošlog stoljeća. Sama njegova pojava, baš kao i karizma koju posjeduje, savršeno odgovaraju duhu tog vremena. Russell je u ovom filmu pokazao kako je još uvijek u glumačkoj formi, te kako uz odličan scenarij, itekako može odglumiti ulogu, koja itekako na neki drugačiji i posebniji način, podsjeća na njegove najslavnije glumačke dane.

Odnos koji imaju njih dvojica u filmu, iako na prvi pogled možda već viđen u nekim filmovima sličnog žanra, opet je originalan i svoj. Naime, likovi koje glume Crowe i Gosling samo su na prvi pogled različiti. Da, oni imaju različit karakter, ali su isto tako slični kroz probleme koji imaju, a koji su itekako razlog izgradnje tih karaktera. Obojica se sa sličnim problemima bore na različite načine. Upravo zbog toga oni su svjesni da moraju surađivati zajedno, što na kraju rezultira odnosom koji tako postaje glavni adut ovog filma.

Osim njih dvojice, moram spomenuti i mladu glumicu Angourie Rice, a koja u ovom filmu glumi Goslingovu kćerku. Obožavam tu malu, pogotovo način na koji je Black izgradio njen lik. Dijaloge koje ona vodi “odraslo sa odraslima” toliko je genijalan, odvažan i totalno originalan. Pored nje, manju ulogu u filmu ima i Margaret Qualley, koja je prošle godine postala poznata široj publici zahvaljujući Tarantinovom filmu Once upon a time…in Hollywood. Kad već spominjem taj Tarantinov film, zamislite da u istom filmu gledamo Rick Daltona, Cliff Bootha i dvojac Gosling/Crowe. Kako bi to tek cool film bio!

Treba isto istaknuti i akcijske scene u ovom filmu. Akcija je tu sa svrhom, nije pretjerana ili samo da postoji da zadovolji formu. Akcija je u savršenoj simbiozi sa scenarijem, dok su glumci savršeni egzekutori zajedno sa glavnim atentatorom Blackom.
Scenarij, gluma, režija, priča – sve u ovom filmu funkcionira. Kamo sreće da je više ovakvih filmova, a tu prvenstveno mislim na originalan način pristupa priči. Na prvi pogled se možda ne čini tako, jer dvojica različitih likova koji moraju surađivati zajedno, nije nešto što već prije nismo viđali. Ali to je samo na prvi pogled, za onaj drugi, morati ćete pogledat ovaj film.

The Nice Guys zbilja jeste idealan izbor za savršenu filmsku večer. To je film uz kojeg ćete se nasmijati i zabaviti, a to je, vjerujem, u vremenima kada se sve manje ljudi smije, najbolji lijek za tmurna i loša vremena. Meni su filmovi puno puta pomogli kad mi je bilo teško. Ponekad mislim kako ovakvi naslovi poput The Nice Guys i postoje radi toga, a to je i više nego dovoljan razlog da ih volim i cijenim. Vama savjetujem da učinite isto, jer ima li ista ljepše, nego kada vas ovakav film, barem nakratko, natjera da zaboravite na sve probleme, te da uživate u punom smislu u filmu radi kojeg se i vole filmovi.